Vraćao se s posla. Vani je bio mrak. Nekada je volio tamu i noć, ali nakon što ju je upoznao, sve se promijenilo. Promijenio se. Bilo je još samo nekoliko koraka i on je već bio blizu svog auta. Svaki put kad bi ušao u svoj auto, sjetio bi se tog putovanja s njom na jezero. Bio je to dobar dan, možda najbolji dan u njegovu životu. Stavio je ključ u bravu, pritisnuo papučicu gasa i napokon se odvezao kući. Prošao je još jedan dan bez nje. Odvezao je auto naprijed. Cesta je bila gotovo nevidljiva, a on se nije osjećao dobro. Htio je spavati. Oči su mu se nehotice zatvorile. Mislio je da bi bilo bolje pozvati taksi. Odjednom, kvrga! Zatim, zvuk lomljenja stakla. Bio je zarobljen, nije se mogao pomaknuti. Osjećao je kako mu život izmiče. Ipak, iz nekog razloga, činilo se da ovo nije kraj.
Ponekad se dogode neočekivane stvari...